Teške riječi, stvari, ljude ostavi po strani. Etiketirat ih kao odjeću i izbjegavati na dnevnoj bazi. “Sa rogatim se ne treba bosti “. Još ako tražiš kakvo olakšanje kao da hvataš maglu golim rukama.
Dok ispijaš kahvu u svom odmoru za dušu u starom kafiću odmah do rijeke, priznat ćeš mi da ni tu nemaš mira, da te napadaju i kroz te novine, kroz ljudske poglede, javljanja, pozive svako u svom načinu traženja. Kišobranom da se skriješ od svih tih nastojanja da te vrate na ono prolazno što traje cijeli ljudski život a prođe u trenu. Rekoh, neka. Neka me to zaobiđe ako mogu da se oduprem samom sebi. Gradnja Kineskog zida trajala je dugo ali moj zid kao barijera svemu što me tišti dobro će mi doći ali godine, godine mi trebaju. Jer se i priča radi sjete na upozorenje. Mladom čovjeku je to vaz već. U nizu starih ova se odlično uklapa “Malom čovjeku davao ne davao, on neće mrdnuti “. Hoće se reći da koliko god mu hrane davao on uvijek isti. Neko je uvijek na gubitku.
Sa druge strane, čovjek koji zna da sluša je rijetkost, no nekad je i kazna samo slušanje. Kajat ću se za mnoge stvari i sve manje mi ostaje vremena ali ove suze koje mi preostaju nisu za njih. Rezervisane su za stara ljeta ako ih doživim. Tu gdje ti boraviš već duže vrijeme, tu se nježnost uzima na slamku, ljudske stope jedva postojane. Tamo kažu da vladaju neki ljudi koji strašno podsjećaju na životinje. I onda jedu.
Krhkost bića tvoje godine izdaju, za sve što dolazi počinje sa prahom svjesnosti. Otkad si počeo razmišljati sve ti miriše na odvikavanje od otupjelosti i niza drugih grubih stvari koje prođu kroz ruke tvoje. Od ruku ka ostatku korijenje se provlači do ukora a to je parče onoga što otvaraš svakog dana. Surovost ostavljamo pred vratima, neka kisne, od noćas ti budi slijedeća žrtva za njih. Utoni u jednostavnost i prati ono što je utkano u tebi. Bliskost je već stvorena, čekaj samo dok prelomiš u sebi. Znaj da nikada nisi toliko daleko kako ti se čini.
Kao žednom voda, kao gladnom hrana, iskon je uvijek jedan a načina je bezbroj. Ruh vapi za tim o čemu govorim još od samog početka, sve mi ovo opisuje jedna riječ a to je povratak. Povratak Gospodaru.
“Sine Tale, magare moje malo, izmiri se ti prvo sa sobom, pa ćeš se onda izmiriti i sa Bogom i sa ljudima.“
(Derviš Sušić)
Una palabra.
Be First to Comment