Ja sam se samoj sebi zaklela jednom jako davno da neću pristajati na serviranje i atomatski prihvatanje mnogih stvari. Dakle, tom stavu i pravilu mogu da zahvalim svojim roditeljima i tom inatu bosanskom koji teče kroz moju krv nešto više od dvadeset godina. Neskromno govoreći, toj oluji shvatanja iza kojeg stoje pitomi ljudi, ljudi velikog srca koji su svoju krv dali za ono što mi danas zovemo slobodom je previše nezahvalno da to olako pustim. Ja samo neću da pristanem na lingivističke podvale raznoraznih vanjskih i unutrašnjih “krpelja” ove moje jedne i jedine domovine, Bosne i Hercegovine. Mnogi ovdje neće simpatisati ovo što ću napisati ali je neophodno stvari početi nazivati svojim imenom. Kad je ovaj blog postao politički nastrojen!? Neukom čovjeku možeš podvaliti bilo šta. Politikom se danas naziva sve. Možda se nekima i ovaj blog čini upravo takav ali nije.
Odvažno odbijam da budem slijepa pogotovo danas. Ono što tražim hladne glave je da nas napokon ostave na miru svi koji bi da dijele moju zemlju, moj hljeb i moje ljude. Zar ti ljudi ne znaju kakav zulum prave!? Zar ljudi ne strahuju od Onog čija pravda savršeno vaga i nije ni nalik onom “Kada je moja krava jedan zakon a kada je komšijina drugi zakon“?
Zato neka svako svoju avliju počisti. Imamo mi i previše posla u svako svojoj avliji. Jer nije više stvar prvog, neka me se prođu svi ti koji se vode tim, moj nefs tako ne misli. Dugo vremena smo bili tunjavi, naivni i pokusni eksperimenti za bol i za mnogo strašnije stvari koje žive u glavama mnogih, još uvijek.
Neka izvine svi ti koji ne vole Bosnu, ja je volim iz srca i ako vam nije po volji, ako je ne smatrate svojom pa idite tamo gdje vam srce stanuje. Ah, bolne li pomisli da moram život provesti sa nekim koga ne volim. A čudno mi je da ovu našu lijepu i krvavu zemlju neko ne voli, kada se svi ovako parčaju za nju. Ne razumijem ali poštujem i to, valjda moje biće tako ne funkcioniše. Da zavolim životinju tek trenutak mi je potreban a da ne zavolim hairli insan kada mi priđe sa lijepom riječi, hm.
Insani, insani su i na meti i gotovo neophodni poput kisika.Tu je tržanja znatno veća od ponude. Paradoks slijedi da oni koji traže i ne razlikuju se toliko od onih koji nude sve i svašta. Tu svi ekonomski zakoni padaju i nikom nije žao. Zato, ne dam svoj toprak, svoj krš i kamen, ne dam Neretvu, tu drevnu tvrdoglavost koja strpljivo čeka u svakoj Hercegovki za narednu žrtvu koja ne zna igre riječi.
Neka nama naše Bosne i Hercegovine !
Una palabra.
👏👏👏
Zahvaljujem!
Veliki pozdrav za te.
Nisan siguran koja bi tribala bit poanta ovog teksta. Ali slazen se sa recenim stvarima. I ja volim nasu zemlju. Mada, ne mogu rec da iman neku posebnu ljubav prema njoj, u smislu patriotizma. Mislin da je patriotizam samo blazi nacionalizam. Al bilo kako bilo, i ja kazem: zivila Bosna i Hercegovina. 🙂
Kaže se da su, kada su htjeli spaliti poslanika Ibrahima (neka je mir na njega), jedan od mrava počeo nositi vodu u ustima do vatre poslanika Ibrahima (neka je mir na njega). Zatim su ostale životinje iznenađeno upitale: “Nadate li se da ćete ugasiti ovaj plamen svojom vodom?” Mrav je odgovorio: “Ne, ne nadam se da ću ga moći ugasiti, ali se nadam da će me Allah, kad me upita:” Šta ste učinili kada su spalili mog poslanika? ” moje će mi djelo biti izgovor pred Njim. ”
Dragi Vrtlože, poenta je da su neke stvari daleko veće i moćnije od nas, pogotovo ako dolaze sa negativne strane ali vrijedi pisati i stremiti ka ljubavi, U ovom slučaju to je ljubav prema domovini koji istu mnogi osporavaju, negiraju premda ih je ona iznjedrila, podarila im nebo puno ljepota, rajsku prirodu i svakodnevno im daje hljeb, pa kakva god da je.
Poenta je da neki ljudi koji su izgubili kompas u svojim životinjskim instinktima svakodnevno, sa svih strana ruše ovu zemlju, stoga je ovo jedan vid otpora kojim želim skrenuti pažnju i ostalima da prate šta se dešava i kako perfidno i nečujno udaraju!
Ne trebaš biti patriota da bi nešto uradio i vidio potrebno je samo da budeš insan.
Riječ “insan” je arapskog porijekla i spominje se u Kur'anu.
Ako te zanima proguglaj šta zaista znači u svom izvornom obliku, značenje je poprilično raznovrsno.
Bicu iskren, nije mi bas nesto pohvalno taj odgovor koji je mrav reka zivotinjama. Opcenito mi nije nesto cinit dobra djela da ti budu izgovor pred Bogom, da te ovaj ne bi poslao u pakao. To nije istinska dobrota. Istinska dobrota bi bila da je mrav reka npr: Meni moje srce nalaze da ja nosim ovu kap i ja cu to radit jer znam da je to ispravna stvar. I da postupa po sudu svog srca makar se ti postupci i kosili sa propisima vjere.
A za ovu zemlju, nju rusimo mi, njeni stanovnici, iz dana u dan. Nazalost je tako. Ruse je oni za koje mi glasamo na izborima… Kako stvari stoje ova zemlja ce opustit. Ostace prazne kuce kao spomenici da se i ovde nekad zivilo. Tuzno, al meni tako izgleda. Mada, neko ce uvik ostat.
A slazem se da triba stremit ka Ljubavi. Kako prema zemlji, tako i jedni prema drugima, da se gledamo ko ljudi.
Dragi Vrtlože, čini mi se da ne razumiješ, mrav ne samo da je rekao već je i učino to što je rekao. Nosio je kap vode na sebi bez obzira što je znao da nema šanse uopšte da ugasi vatru ali je iz poštovanja prema poslaniku krenuo da to učini bez obzira na svoju veličinu a sve iz jednog razloga a to je ljubav prema Stvoritelju, u toj pozadini je zapravo ljubav, da li pronalaziš poveznicu sa nekim događajima iz tvog života?
Kako sam ja razumijela ti imaš neka filozofska pitanja još uvijek nedorečena, imaš moj mejl ako te interesuje moje shvatanje.
A što se tiče naše domovine, pa ne znam gdje kontriramo jedno drugome, to što si ti napisao je isto što sam ja napisala u blogu, ne tako direktno ali svojim riječima, obrati pažnju.
Ne kontriramo jedno drugom glede naseg stava o domovini, nisan ni napisa ovo kao neku kontru, vise kao nadopunu tvojih rijeci. Sto se tice toga, slazemo se. Tuzno je da je ovakva situacija u ovako lijepoj zemlji.
Za mrava, pazi, napisala si da je mrav reka da mu je to sto nosi kap “izgovor”. Tu ne vidim Ljubav. Ali ako mislis da mrav u sustini nosi kap iz Ljubavi, super, to tumacenje mi se svidja. 😊
Za mene, pa sad, nemam ja bas filozofska pitanja u smislu da trazim neki odgovor. Ja imam pitanja kojima se divim i na koje ne trazim odgovor. Jedno od takvih pitanja je npr: Kako ista postoji? Kako je moguce da iceg ima? Na to pitanje nema odgovora, a ja volim to pitanje. Ti ces mozda rec da je sve stvorio Bog, al od kud Boga? Rekoh, pitanje bez odgovora.
Sem toga, u duhovnim sferama tezim iskustvu, direktnom iskustvu stvarnosti, a ne za vjerovanjima il filozofskim teorijama. Tako san npr ima iskustvo u kojem san vidija da je sve u sustini Ljubav. Jasno san to vidija i osjetija. Takva me spoznaja zanima, al i vjerovanja su mi ok, i ona imaju svoju svrhu.
Eh, raspisah se ja, Unapalabra. Ajd, fino je negdi ostavit misli. Hvala ti na prilici da to uradim. 😊
Vidiš kako te moje riječi potiču na izražavanje, ako ništa valja to!
Definitivno unapalabra! Inspirativna si, hvala ti na tom. 😊