Od pametnih do praznih glava, od lakonskih odgovora do romana, od mišljenja, doživljaja, stavova, principa do ubijanja pokoje riječi onako po starački i od dosade u hladu, jakako. Nostalgično, sa stalnim poređenjem, sa nikakvom pohvalom, sve što počinje sa “sutra” je unaprijed prekriženo. Jednako će reći i ono dijete na ulici, ona nana sa prozora i onaj radnik na zgradi. Svi ti pojedinci isto kažu a ni isto ih Sunce ne grije. Lijepo vrijeme je bilo, kažu. Ni tren ne popuštaju u odbrani prošlosti. Kažu da je oduvijek bilo one “Kadija te tuži, kadija ti sudi” ali da je barem u njihovo vrijeme sud vrijedio nečemu. Na to dodaju da ako nema suda čemu praviti državu, onda to nije država no peksinluk.
Otpuhnuh ja, smjena generacija ponovo. Ako bi postojalo opštepoznato zanimanje našeg naroda onda bi to sigurno bilo bistrenje politike. Taj fakultet niko nije išao ali su ga svi završili. Bistrenje politike prije svega domaće a nisu im strane ni dalje granice. U tom klubu nema hrđavih pameti, svi su stručnjaci. Pod uticajem “svako sve zna” čudan je onda slijed vremena da mi otplaćujemo njihove odluke. Različiti problemi a pristup isti.
Isto gledamo ali jednako ne vidimo. Dugoročno, to vodu ne pije!
Njihovo sutra mi živimo sada! Presuda socijalizmu je viđena, kako glasi presuda demokratiji!?
Una palabra.
Dobar post. Mada ja ne bi trazija presudu demokraciji, nego kapitalizmu.
Zahvaljujem, može i ta verzija sa kapitalizmom.
Fino pišeš, Unapalabra.
Drago mi je da ti se sviđa, Vasionka.